Leon Valent vraća se u Zagreb na pogreb, nakon devet mjeseci samovoljnog izgnanstva. Na groblju su Krista i Sara, s kojima dijeli strašno iskustvo iz prošlosti, pored rake u koju će se spustiti lijes stoji Marta koja je - mrtva. Proći će tek trenutak i ona je na putu gore, prema... raju? Gore, na nebu, čeka je Porto, muškarac koji je zaboravio tko je. Dolje, na Zemlju, spušta se jedan anđeo koji ne voli nositi krila. A njega čeka jedna djevojčica, Jadrana Luna, koja je upravo navršila pet godina. U mjesecima koji će uslijediti tri će svojeglava anđela zavrtjeti ljudske živote i zauvijek promijeniti sudbine ljudi uz pomoć nevidljivih sila - ljubavi, oprosta, vjetra sudbine i ponešto obične magije.
„Zovem se nebo“ roman je ogledalo u kojemu svaki čitatelj može vidjeti ono što želi. On može biti filozofska priča o paralelnim svjetovima, može on biti i obiteljska priča, može biti akcijski roman na neki način, a sa druge strane mogu se u njemu prepoznavati neki čudni i čudesni književni elementi. U jednome nam se trenutku čini kako čitamo roman na koji možemo prilijepiti žanrovsku odrednicu triler, u drugome smo već spremni reći kako smo konačno pronašli dobru self-literaturu, a u trećem želimo da ljubavna priča nakon svih peripetija završi sretnim krajem. Tanji Tolić znala je utisnuti u svoje zemaljske i nebeske likove različite poruke koje potiču na ljubav i dobrotu, na otkrivanje načina spoznaje samoga sebe, kao i one kojima se nadvladavaju različita iskušenja.
Vrlo dobro
