Žubor vrela čudesan je roman o jednom vremenu i jednom životu, knjiga koja govori o postanku jednog pisca. Martin Walser se prisjeća, zorno predočuje likove tobožnje prošlosti koji se pojavljuju tako živo i dojmljivo da uspostavljaju fascinantnu vezu sa sadašnjošću. U selu, a posebno u gostionici javlja se sve što upravo potresa svijet. Ali središte svijeta je Johann (kojeg će poneki čitalac zamijeniti s Martinom Walserom), zatečen, ugrožen, potaknut svime što mu se događa. On uči moliti, ispovijedati se, pjevati, pucati, pokoravati se. protiviti se, cjelivati, ljubiti, pisati. Ljubeći, doživljava pravo čudo. Pišući, doživljava sebe sama. Martin Walser to pripovjeda prepuštajući se maštanju kao rijetko tko: tako je nastao roman o jednom tragičnom razdoblju njemačke povijesti.
Friedemann Berger, Dresdner Neueste Nachrichten
Žubor vrela je remek-djelo njemačkoga jezika, zapravo već daleko i pomalo nesuvremeno kao što remek-djela vjerojatno moraju biti. Istodobno pobuđuje u nama još jednom sjećanje na velike stilske doživljaje koji su naš jezik sačuvali od potpunog propadanja u barbarstvo, na Josepha i njegovu braću, na Limeni bubanj na Sjenu kočijaševa tijela, na Litavske klavire, na Nijedno mjesto, Nigdje, na Dane u godini.
Martin Ebel, Rheinischer Merkur
Žubor vrela panorama je njemačke provincije u Trećem Reichu kakvu još nikada nisam pročitao tako točno i vjerodostojno, tako pošteno i uživljeno.
Wolfram Schüttr, Frankfurter Rundschau
Književna draž leži istodobno u Walserovoj prostodušnoj otvorenosti i u anegdotsko-humorističkom bogatstvu kojim nama (i sebi) predočuje prizore obitelji, sela i krajolika.
Volker Hage, Der Spiegel
Ljubavni prizori u ovoj knjizi pripadaju među najnježnije i najdirljivije koje je Walser ikad napisao. I još je nešto fantastično - portret umjetnika kao mladića.
Vrlo dobro
