Pobjeda: Jedna otočka priča

Posljednja riječ ovoga romana bila je napisana 29. svibnja 1914. A ta posljednja riječ bijaše jedna jedina riječ naslova. Bilo je to vrijeme mira. Sada, kad se približava vrijeme objavljivanja, razmišljao sam o mogućnosti promjene naslovne stranice. Riječ Pobjeda, sjajna i tragična svrha plemenita napora, činila se odveć velikom, odveć uzvišenom a da bi stajala na početku običnoga romana. Bila je tu i mogućnost da se podpadne pod sumnju o komercijalnom lukavstvu kojim se publiku obmanjuje kako bi povjerovala da knjiga ima nekakve veze s ratom. No toga se nisam odveć bojao. Ono što je više no išta utjecalo na moju odluku bili su nejasni poticaji onog poganskog taloga strahopoštovanja i sumnje što još uvijek vreba u dnu naše stare čovječnosti. Pobjeda bijaše posljednja riječ koju sam napisao u vrijeme mira. Bila je to posljednja književna misao što mi se javila prije no što su vrata Janusova hrama, raskriljujući se s treskom, potresla umove, srca, savjesti ljudi u cijelome svijetu. Takovu koincidenciju nije se moglo uzeti olako. I ja sam odlučio zadržati tu rij eč, u onom istom duhu nade u kojem bi građanin Staroga Rima bio prihvatio Znamen.