Spaljena djeca Amerike

Devetnaest ponajboljih mladih pisaca iz SAD- a. »Postoji nešto posebno tužno u svemu tome, nešto što u stvari i nema previše veze s tjelesnim uvjetima ili ekonomijom ili zapravo bilo čime što se obično spominje u vijestima. Tu se više radi o nekoj vrsti tuge koja dolazi duboko iz utrobe. Uočavam je na razne načine kod sebe i svojih prijatelja, a očituje se kao neka vrsta izgubljenosti« – tako David Foster Wa!lace opisuje emocije koje se provlače kroz Spaljenu djecu Amerike, antologiju priča koja čitateljima nudi drukčiju sliku Amerike. A Amerika iz ovih priča je šutljivija, likovi su nesigurni i tužni, manje histerični i u stalnom konfliktu sa samim sobom. Zadie Smith tvrdi da se u ovim pričama mogu iščitati dvije zajedničke vrste straha: strah od smrti i strah od reklame. Dakako ovi strahovi su blisko povezani – u reklami nema smrti, ta industrija je prava antismrtna udruga, a ova nova generacija pisaca promatra reklamu kako se razvija i upliće u srž njihovih života. U međuvremenu, smrt se pokazala prljavim trikom kojeg mnogi nikada nisu zamišljali na kraju bajke. Priče iz Spaljene djece Amerike – od kojih većina nikada nije bila objavljena izvan Amerike – plijene originalnošću, uvrnutošću, zabavom i visokim stupnjem uređenosti, te – što je najzani-mljivije-izvrsnofunkcioniraju zajedno, po čemu se već razlikuju od uobičajenih antologija. Dave Eggers, Rick Moody, Jeffrey Eugenides, Jonathan Safran Foer, A.M. Homes, Jonathan Lethem i David Foster Wallace u međuvremenu su postali velikim književnim zvijezdama što vjerojatno čeka i sve ostale autore iz Spaljene djece Amerike.