Misal po zakonu rimskoga dvora

Misal po zakonu rimskoga dvora 1483. Prvotisak: 1483. Pretisak: Zagreb, 1971. Ovaj je pretisak izrađen u 2050 numeriranih primjeraka i uvezen u pergament. Broj ovog primjerka je 1546 Misal po zakonu rimskoga dvora je naziv za hrvatski prvotisak tiskan 1483. godine, točnije, 22. veljače 1483., kada je, prema podatcima tiskanje bilo završeno. Misal je otisnut samo 28 godina nakon dovršetka Gutenbergove četrdesetdvoredne Biblije. Činjenica da je misal tiskan na hrvatskom jeziku i glagoljicom, svjedoči o društvenom, gospodarskom, kulturnom i intelektualnom potencijalu Hrvata u drugoj polovini XV. stoljeća. Unatoč svim nagađanjima, za naš Prvotisak (lat. editio princeps), koji je ujedno i prvi Misal u Europi koji nije tiskan latinicom i latinskim jezikom, ne možemo sa sigurnošću reći gdje je bio tiskan. U početku se mislilo da je tiskan u Veneciji, ali u današnje vrijeme je prevladala pretpostavka da je hrvatski prvotisak tiskan na hrvatskome tlu. Eminentni poznavatelj i povjesničar knige Zvonimir Kulundžić u svojim je brojnim radovima na tu temu iznio uvjerljive dokaza koji govore u prilog Kosinja kao vjerojatnog mjesta tiskanja Misala. Osim Venecije, za mjesto tiskanja Misala pretpostavljeni su tako Izola, Roč, Modruš u Lici i Kosinj. Tiskan je i na pergameni, te je prva slavenska inkunabula tiskana ne samo na papiru, nego i na pergameni. Osim toga, naš je prvotisak prva slavenska inkunabula tiskana dvobojno, crveno i crno. Mada se ne zna ni mjesto tiskanja, ni tiskari, ostaje činjenica da je to jedna od najljepših tiskanih inkunabula uopće. Misal prvi spominje zadarski nadbiskup Matej Karaman (1700.- 1771.), potom slovenski filolog Jernej Kopitar, a 1820. godine i bjeloruski slavist i orijentalist Mihail Bobrowski, koji duhovito primjećuje kako je ovo prvo izdanje rjeđe od bijeloga gavrana. Bobrowski 20. listopada 1821. iz Pariza u pismu Jerneju Kopitaru s ističe da je Misal prva knjiga u slavenskome svijetu tiskana pomičnim slovima. Sačuvano je jedanaest nepotpunih primjeraka i šest fragmenata od kojih se pet čuva u Zagrebu, dva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici te dva u knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Franjevački samostan u Zagrebu i Dominikanski samostan na otoku Braču imaju po jedan primjerak. Ostali primjerci se čuvaju u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu, Ruskoj nacionalnoj knjižnici u Sankt Peterburgu, Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču te dva primjerka u knjižnici u Vatikanu. Broj ovbog primjerka: 1517