Zaboravljanje

Alzheimerova bolest, neizlječivi progresivni poremećaj pamćenja i prava javnozdravstvena pošast bliske budućnosti, glavni je lik ove vrlo čitke i razumljivo pisane knjige. David Shenk usporedno pripovijeda o povijesti istraživanja bolesti, od početka 20. stoljeća kad je dobila ime po dr. Aloisu Alzheimeru koji je prvi otkrio organske promjene (čvoriće i plakove) u mozgu pedesetogodišnje bolesnice, kao i o simptomima i kliničkom tijeku: gubitku pamćenja, prostornoj dezorijetiranosti i sve većoj zbunjenosti. Nakon postavljanja dijagnoze, prosječno je vrijeme preživljavanja oko osam godina, a za manje od pedesetak godina pretpostavlja se da u razvijenim zemljama neće više biti čovjeka koji na neki način neće biti pogođen ovom bolešću. Ovo djelo puno ljudskosti i sućuti nije samo prikaz drama koje se počinje odigravati u obiteljima bolesnika; ono dovodi na scenu liječnike i znanstvenike, smoždene njegovateljice, političare suočene s proturječnim odlukama, kao i same bolesnike s njihovim dirljivim pripovijestima: Walda Emersona, Marka Twaina, Ronalda Reagana i još mnoge nepoznate.