Karlo Štajner u ovom autobiografskom svjedočanstvu opisuje gotovo dva desetljeća provedena u sovjetskim zatvorima i logorima, kamo je dospio nakon uhićenja u Moskvi. Iz osobne perspektive prikazuje svakodnevicu Gulaga: iscrpljujući rad, glad, hladnoću, bolesti, nasilje i stalnu neizvjesnost, ali i odnose među zatočenicima te različite načine na koje su pokušavali sačuvati dostojanstvo i preživjeti.
Knjiga je istodobno potresna životna ispovijest i dragocjen povijesni dokument o represivnom sustavu koji je zahvatio milijune ljudi. Štajner pripovijeda izravno i precizno, oslanjajući se na vlastita sjećanja i iskustva, bez uljepšavanja logorskih prilika. Njegov zapis donosi snažnu sliku čovjeka suočenog s dugotrajnim poniženjem, prisilom i gubitkom slobode, ali i s upornošću da svjedoči o pretrpljenome.