Julius Baranovski u ovim memoarima svjedoči o dvadeset i dvije godine provedenе u zatvorima, logorima i izgnanstvu na području Sibira. Njegov životni put oblikovali su politički progoni, staljinističke čistke i surovi uvjeti sovjetskoga sustava prisilnog rada, o kojima piše iz osobnoga iskustva.
Knjiga donosi potresno i izravno svjedočanstvo čovjeka koji opisuje svakodnevicu zatočeništva, stradanja logoraša te pokušaj očuvanja ljudskoga dostojanstva u okolnostima sustavnoga nasilja. Uz osobnu priču, memoari pružaju vrijedan pogled na jedno od najmračnijih razdoblja sovjetske povijesti i na sudbinu jugoslavenskih komunista zahvaćenih represijom.