Monografija Ota Švajcera posvećena je Adolfu Waldingeru, istaknutom osječkom slikaru i crtaču druge polovice 19. stoljeća. Autor prati Waldingerov životni put, umjetničko obrazovanje i razvoj njegova stvaralaštva, smještajući ga u kulturni i društveni okvir Osijeka i tadašnje Slavonije. Biografija slikara pritom postaje i prikaz svakodnevice građanskoga grada te sudbine jedne obitelji.
Posebna je pozornost posvećena Waldingerovu crtačkom opusu, njegovoj iznimnoj sposobnosti opažanja i preciznosti linije. Švajcer analizira krajolike, prikaze biljaka i stabala te ugljene crteže, tumačeći kako se umjetnikov interes postupno usmjeravao od širokih pejzažnih motiva prema pomnom proučavanju prirodnih detalja. Knjiga je dokumentarno temeljita i vrijedan doprinos hrvatskoj povijesti umjetnosti, napisana stručnim, ali pristupačnim jezikom.