Današnje je društvo, tvrdi Han, društvo pozitiviteta, prezasićenosti, proizvodnje, ukratko društvo uspjeha. Ono je pod utjecajem robnog oblika proizvodnje učinilo sve aspekte života providnim i mjerljivim, podvrgnulo ih diktatu uspješnosti, pri čemu negativitet svojstven životu gubi na snazi – a ono što je isključivo pozitivno je beživotno. Živo sadrži u sebi protuslovlje i po tome je živo, a težnja da se suoči sa svojom oprekom i mogućnost da izdrži to unutrašnje protuslovlje eros je koji je njegova pokretačka snaga. Međutim, bez negativiteta eros se izvrće u pornografiju: pornografija nije ništa doli profaniranje erosa, svođenje života na agambenovski goli život, i u tome leži njegova agonija. Izlaz iz takve situacije moguće je jedino povratkom teoriji, ne kao modelu ili skupu hipoteza, već prvotnoj odluci da se misli atopijski Drugi. No kako bismo umjeli misliti, navodi Han, moramo najprije biti prijatelj, ljubavnik.
Kao novo
