U svojemu posljednjem predavanju na College de Franceu, autor Života iza sebe Antoine Compagnon prepustio se konačnom razmišljanju o književnosti, umjetnosti i glazbi kroz riječi svršetak, kraj, svrha. Književnost je neraskidivo povezana sa smrću, žalošću i melankolijom, no koje su „svrhe književnosti“? Podrazumijeva li to da književnik mora prekinuti svoju kreativnu aktivnost ili je riječ o stvaralačkom sumraku? Je li umjetnik kreativniji u mladosti ili u zrelosti? Je li starost pad ili apoteoza?
Autor iznosi promišljanja naše civilizacije o starosti od antike do današnjih vremena i nudi nove životne lekcije koje nastavljaju meditaciju o kraju, ishodu, dobi, stanju senilnog, ali i uzvišenog, o ultima verba, labuđem pjevu, drugoj prilici, vječnom pjesniku...
Maurice Blanchot, citirajući Huga von Hofmannsthala koji prenosi riječi Dželaludina Rumija, piše: „Tko poznaje moć kruga, više se ne boji smrti.“ U tom duhu, knjiga Život iza sebe puno je više od niza predavanja, ona je lutajuća odiseja.
Vrlo dobro
