Alegorija i ideologija kapitalno je djelo u kojem poznati američki teoretičar književnosti zagovara revitalizaciju alegorije kao dijalektičkog pristupa tumačenju kulturnih proizvoda. Na metodološkim zasadama Origenova četverorazinskog modela alegorije i gremasovske semiotike provučenima kroz prizmu marksizma i psihoanalize, Jameson razvija interpretacijski model pomoću kojega locira i iscrpljuje heterogena značenja koja se odražavaju u svakom tekstu. Od doslovne razine do interpretacijskih kodova, od individualne povijesti do povijesti kolektiviteta, sve se te putanje ukrštavaju u djelu čiju se inherentnu povijesnost teži razotkriti. Jameson posvećuje pažnju ne samo klasičnim alegorijskim djelima (Božanstvena komedija, Vilinska kraljica, Faust), već traži alegorijsku strukturu i u Shakespearovu Hamletu, Mahlerovoj Šestoj simfoniji, postmodernom romanu i romanu Trećega svijeta. Sveopća alegorizacija koju pritom zagovara Jameson nije tek interpretativni hir, nego odraz teorijske potrebe u suvremenom postmodernom svijetu multinacionalnog kapitalizma, gdje umnažanje pripovijesti zahtijeva kritičku gestu totalizacije. Ova je knjiga stoga kulminacija kritičkih i teorijskih nastojanja s kojima je autor započeo još osamdesetih godina, u težnji da shvati kulturu kasnoga kapitalizma.
Kao novo
