Knjiga Branka Milanovića donosi književnokritički osvrt na stvaralaštvo Ive Andrića, jednoga od najvažnijih pisaca južnoslavenske književnosti. U središtu su njegove tematske i stilske značajke, odnos prema povijesti i prostoru Bosne te način na koji u svojim djelima oblikuje pojedinca, zajednicu i složene međuljudske odnose.
Uz tekstualni prikaz Andrićeva književnog opusa, djelo je zamišljeno i kao zvučni susret s književnošću: sadržava snimke na kojima glumci kazuju ulomke iz Andrićevih djela, kao i stihove Antuna Gustava Matoša i Dobriše Cesarića. Knjiga tako povezuje kritičko čitanje s interpretacijom književnoga teksta i pruža sažet pregled Andrićeva mjesta u književnosti.