Višeslojni uvid u psihologiju pojedinca i društvene klime u cjelosti, u Zadru, u prvoj polovici šezdesetih gopdina prošlog stoljeća, dočarava veoma složenu problematiku suživota u ruševinama starog Zadra veoma raznolikih ljudskih grupa i subina. U srušenom gradu živjelo je tada otprilike onoliko civila koliko i vojske po raznim vojarnama.
Ratom pošteđeni zvonici otkucavali su vrijeme sazvučjima koja održavaju povijesni kontinuitet stoljeća u tom ključnom srednjejadranskom gradu u kojem se s mora prema sjeveru otvaraju puti na sjever pa odatle i na istok i na zapad - toliko puta rušenom, izdavanom, prodavanom, ali uvijek ipak tipičnom za sudbinu hrvatske nacije u cjelini.