Pišući s prepoznatljivom duhovitošću, lakoćom i preciznošću, Hrvoje Šalković kroz priču o Ivanu Babiću prelama ključne teme suvremenog društva, vraćajući se nakon devet godina u velikom stilu na književnu scenu
Roman Babići Hrvoja Šalkovića uzbudljiva je, emotivna i pitko napisana priča u kojoj Ivan Babić, zagrebački momak produžene mladosti i neporeciva šarma, pripovijeda o vlastitom odrastanju i sazrijevanju, ali i o povijesti svoje obitelji, povijesti u srcu koje leži velika tragedija i nenadoknadiv gubitak.
U ovom svojevrsnom bildungsromanu s elementima sage, Šalkovićeva junaka zatičemo na raznim mjestima kugle zemaljske. Ta su mjesta naoko nespojiva, ali su u tkivo romana uvezena upravo njegovom životnom pričom. Selo u okolici Daruvara, zagrebačke ulice, primamljiva svjetla noćnog Bangkoka i hladni neboderi amsterdamskih kvartova za “proklete migrante” likovi su u romanu jednako kao što su to i oni od krvi i mesa, što pak svjedoči o tome da je Šalković iskusan pisac i iskusan putnik lijepe rečenice i pronicljiva pogleda.
Pisan brzim potezima kistom, jednostavnim, ali pomnim stilom, neposrednom emocijom, s velikim osjećajem za čovjeka – za čudesa za koja je sposoban, ali i za neminovna životna posrtanja – Babići su roman koji se čita u dahu i koji se ne ispušta iz ruku.
Kao novo
