Kroz desetak osnovnih eseja-poglavlja, i dvanaest uokvirenih kratkh eseja, autor ukazuje na brojne neuračunljivosti zapadnoga čovjeka. On raspravlja o globalizaciji, o odosu američke i europske kulture rada i stvaranja, o kapitalizmu i odnosu prema zemljama u razvoju, o bogastvu, siromaštvu, pohlepi i škrtosti, a kao osovna misao-vodilja izdvaja se pritom kritika razornoga djelovanja ekonomizma. Bruckner govori o čovjeku ugašene čovječnosti, svedenom na potrošača, proizvođača, dioničara, kupca ili prodavača, na vlasnika ili vlasništvo. Ipak, on se ne pridružuje protivnicima kapitalizma ili globalizacije, nego podsjeća čitatelja na sve ono bogatstvo u čovjeku i oko njega koje se ne bi smjelo propustiti u trci za "zlatnim teletom".
Kao novo
