Najizvođeniji hrvatski komediograf Fadil Hadžić, čini se, svoj romaneskni trag ne želi odvojiti od vlastita dramskog doprinosa hrvatskoj kulturi i književnosti. Stoga smo dojma da je njegov roman Bilmez nastavak autorova smiješnog i komičnog motivskog repertoara drugim sredstvima, što, dakako, ne znači da je pisan samo da nas nasmije.
Naprotiv, infantilan a na trenutke i ridikulozan svijet glavnog protagonista, koji je, usuprot dobu socijalističkih marifetluka i naziruće ratne apokalipse, naivni poštenjačina, Bosanac sa zagrebačkom adresom, tek nam iz druge ruke postaje nekako mio i razgaljuje nešto u nama. Njegovi solilokviji i komentari, te mreža socijalnih zavrzlama u kojim se stalno zapetljava, otkrivaju nam, premda rođenog pod sretnom zvijezdom, ustvari slabašna subjekta groteskne egzistencije.
Ma koliko Hadžić baratao s propitnim ali vrlo žilavim stereotipom o dotepencu u zagrebaču urbanu bajku, njegov nevini antijunak poslužio mu je da nas prošeta po različitim sektorima društva u kojemu smo nekoć živjeli, napisavši vedru prozu o jednom vremenu, jednom gradu i njegovim osebujnim akterima. Od istog autora do sada objavljeno u izdanju V.B.Z.-a: Državni lopov, Monografija Fadil Hadžić, Anatomija smijeha, Crveni mozak, Kora, Konvertit, Antologija hrvatskog humora.
Vrlo dobro
