U svojoj drugoj zbirci poezije "Bojler koji ne radi", Hana Kunić zapisuje: Jednoga dana, / kada taj ritam kulminira, / svijet će eksplodirati, ali zbog osigurača koji donosi sreću / jedan bojler biti će spašen.// Bojler je zbilja njezin svenemirski brod koji bezbrižno i u svojevrsnoj antibrzini radikalne igre prolazi kroz crvena svjetla (zbirka je feministička), nema problema s životom na različitim kontinentima (zbirka je nomadistička), a uvijek u sebi i oko sebe stvara muzike ljudskih odnosa (zbirka je zaljubljistička).
Kunić je senzualistica, ludistica, idealistica. Čitate zbirku i shvaćate da ste already u njenoj posadi. I da čak i s pokvarenim bojlerom stižete na glavno mjesto svih događaja: Glazbu. Poeziju. Glazeziju. U samo središte malih hrabrosti.
Vrlo dobro
