U tročinskoj drami Stanisława Wyspiańskog u središtu je sukob poljskoga kralja Boleslava Smjeloga i krakovskoga biskupa Stanisława. Njihov se obračun odvija na razmeđu svjetovne i crkvene vlasti, a povijesna priča postaje prostor za sučeljavanje različitih shvaćanja državne moći, vjere i odgovornosti.
Wyspiański ne prikazuje prošlost samo kao niz događaja, nego je preoblikuje u dramsku raspravu o pojedincu i zajednici te o cijeni odlučnog djelovanja. Kraljeva smjelost i biskupova duhovna snaga oblikuju napetu, simbolički obojenu sliku poljske povijesti i njezinih trajnih proturječja.