Rijetko koji suvremeni slikar ima u svom djelu tako bogatu ikonografiju kao Boris Bućan. On slika ono što vidi u svakidašnjici: prolazeći ulicom, promatrajući ljude, izloge i predmete ili sjedi uz kavu u susjedstvu svog ateliera, na Britanskom trgu. I tu, na tržnici, promatra svijet oko sebe. Boris Bućan stalno izvodi pretvorbe, u sliku uvodi različite spojeve, izvrde značenja, izokrede ono što vidi, umanjuje ili uvećava, pretapa dvije različite stvari u samo jednu i tako nastaju neobične tvorbe, uvijek slikarski naglašene.
Bućanovo sveukupno djelo slikarsko je slikarstvo, dok istodobno brojnim anegdotama on i pripovijeda. Danas je to rijetkost: prikazivati predmete i motive što ih autor neposredno opaža bilo gdje, a pritom se potvrđuje kao slikar visoke razine.
— Vera Horvat Pintarić
Vrlo dobro
