Lovrenovićeva je kronika pisana shakespeareovskim osjećajem za tragediju. Ona raščlanjuje uspone i padove bosanskih Hrvata, ali uvijek pod dojmom njihove novovjeke nesposobnosti za realnu procjenu vlastitoga položaja, mogućnosti i stvarnih interesa. Potekla iz temeljite kritike tuđmanovskog svehrvatstva, koje je bosanske Hrvate dovelo do ruba uništenja tijekom 1990-ih godina, ona traži alternativnu paradigmu za hrvatsku budućnost u Bosni i Hercegovini u onoj franjevačkoj tradiciji koja snagu pronalazi u slabosti. Citat iz jajačkih zapisa fra Josipa Markušića, pisanih za Drugoga svjetskog rata, sadrži sve što je potrebno znati za bolju budućnost: Što je zapravo opasnost u velikom vremenu?! Jedina je opasnost, da se ne pokažeš čovjekom. Smrt je manja opasnost... U hrvatskom povijesnom pismu davno nije bilo temeljitije i ozbiljnije knjige, koja je ujedno, da se poslužimo autorovim riječima, lijepa do bola.
Ivo Banac
Osnovni obrisi knjige Bosanski Hrvati - esej o agoniji jedne orijentalno-evropske mikrokulture postavljeni su u feuilletonu koji sam objavljivao u splitskom tjedniku Feral Tribune u nastavcima od prosinca 2000. do ožujka 2001. godine. Volio bih da se ova informacija razumije i kao zahvala uredništvu Feral Tribunea, koje je imalo zanimanja za ovu temu, jer bez tog feuilletona ne bi mogla nastati ni knjiga.
Vrlo dobro
