U predgrađu Toronta smjestio se Park, naselje oronulih zgrada i besperspektivnih sudbina. Francis i Michael sinovi su siromašnih trinidadskih doseljenika, otac ih je ostavio, a majka im ponekad radi i tri smjene kao čistačica da bi im omogućila šansu za život u novoj domovini. Nošen ritmovima hip hopa, snovima o uspjehu i pronalazeći u prijateljima zaklon od društva koje ga je osudilo na propast, Francis se sve više udaljava od majke i brata te u njemu tinja rastući bijes spram okoline koja u njemu vidi samo tamniju nijansu boje kože. Mlađi brat Michael vodi nas kroz priču koja je dovela do trenutka u kojem Francisa više nema i u isječcima prošlosti i sadašnjosti čitatelj stvara sliku užasa jedne obitelji, ali i cijele generacije.
David Chariandy bez sumnje je jedan od najboljih glasova suvremene kanadske proze, a njegova snaga leži u načinu na koji progovara o jednoj od najbolnijih i najaktualnijih tema današnjice. Policijsko nasilje, neadekvatnost obrazovnog sustava i nemogućnost probijanja društveno nametnutih uloga samo su neke od ideja koje autor problematizira. Nevjerojatno je kako autor, i sam sin imigranata, detaljima i izričajem lišenim općih mjesta i patetike dočarava jednu obiteljsku tragediju, jedan svijet koji istodobno živi u sadašnjosti i prošlosti, na Trinidadu i u Kanadi, a ne osjeća pripadnost nigdje.
Kao novo
