Polazeći od autobiografskog očaja što ga u njemu izaziva činjenica da se u Parizu osjeća strancem, u djelu "Brevijar poraženih", koje se sastoji od sedamdeset fragmenata, Cioran traži svojevrsnu utjehu u svjetlosti poezije i glazbe, odnosno u kontemplativnoj dokolici i temeljnoj skepsi. Posebno se obrušava na čovjekovu potrebu obožavanja i prihvaćanja lažnih Apsoluta, uključujući i bogove, te mlitavost i trpljenje (koje ponajviše uočava u vlastitu narodu). Stoga uz rušenje svih religija i bogova, uz odbacivanje svih ideologija, zagovara jakog, strastvenog čovjeka kojemu nije strana okrutnost.
Emil M. Cioran rumunjski je pisac rođen 1911. godine, veći dio života proveo je u Parizu, gdje je i umro 1995. Od kraja četrdesetih godina dvadesetog stoljeća piše isključivo na francuskom jeziku. Mučen nesanicama i depresijama, živio je skromno i povučeno u Latinskoj četvrti, družeći se s nekima od najistaknutijih umova svoga vremena, pa iako je zbog mladalačkih pronacističkih i desničarskih stavova doživio brojne kritike i osporavanja, njegova su djela od 70-ih godina naovamo dobila zasluženu pozornost diljem svijeta.
U svojim se esejima Cioran bavi temama kao što su vrijeme, povijest, otuđenje, ništavilo, nemoć, apsurd, dosada, samoubojstvo, smrt, dekadencija (Zapada), tiranija, glazba. U samu srž svakog istinski filozofskog promišljanja smješta očaj. Djelo ovog polemičnog i lucidnog "teoretičara očaja" i "najavljivača Apokalipse", kako su nazivali jednog od najmračnijih suvremenih filozofa nihilizma, svakako se nadovezuje na tradiciju Kierkegaarda, Schopenhauera, kao i Nietzschea, kojega osporava koliko i slijedi.
Vrlo dobro
