Deset poredbenih studija hungarologa, kroatista i prevoditelja Istvána Lőkösa napisanih u najboljem duhu stare francuske komparatističke škole i pozitivizma sintetiziraju, asimiliraju i nadopunjuju bogatu i cijenjenu autorovu bibliografiju radova posvećenih proučavanju hrvatsko-mađarskih književnih odnosa.
Dva su hrvatska autora trajno obilježila Lőkösov znanstveni rad, pa tako i u poredbenim studijama otisnutim u ovoj knjizi: Marulić i Krleža te mađarska recepcija njihovih djela i mađarski utjecaji na njihov književni opus. No, središnja studija ove knjige posvećena je slici Mađara u djelima Ksavera Šandora Gjalskog.