U romanu Crvena lisica Joža Horvat prati lov na jelene, ali lovačka pustolovina služi tek kao polazište za dublje promišljanje čovjeka, prirode i posljedica ratnog iskustva. Susret s divljinom i njezinim zakonima otvara prostor za suočavanje s unutarnjim nemirima, sjećanjima i moralnim pitanjima koja nadilaze samu radnju.
Horvat pripovijeda dojmljivo i slikovito, povezujući napetost potrage s psihološkim portretima likova i snažnim osjećajem za prirodni okoliš. U središtu djela postupno se oblikuje kritika ratnog nasilja i njegovih ožiljaka na ljudskoj psihi, pa roman poprima izraženu antiratnu dimenziju. Crvena lisica istodobno je roman o prirodi, krivnji, preživljavanju i potrebi da se čovjek ponovno uspostavi u svijetu koji je rat duboko poremetio.