Roman Gvožđe i lovor Krste Špoljara tematizira odrastanje dječaka u ratnom vremenu i sudar mladenačke osjetljivosti s brutalnošću povijesnih okolnosti. Petnaestogodišnji junak, zajedno s prijateljima, biva izvučen iz svakodnevice i suočen s poslovima i prizorima koji naglo prekidaju njegovo djetinjstvo. Rat nije prikazan kroz sliku junaštva, nego kroz strah, prisilu i iskustvo običnih ljudi.
Fragmentarna struktura i unutarnji monolog približavaju čitatelju nemirnu svijest mladoga pripovjedača, njegove dojmove, sjećanja i pokušaje da razumije svijet odraslih. Špoljar propituje lažne predodžbe o herojstvu te suprotstavlja simboliku željeza i lovora stvarnosti u kojoj su patnja i preživljavanje važniji od ratnih slava. Riječ je o modernistički oblikovanom romanu snažnog antiratnog naboja i uvjerljive psihološke napetosti.