Dijete koje je sanjalo kraj svijeta napet je roman o strahu koji iz privatne noćne more prerasta u društvenu epidemiju. U središtu je dječak čiji se snovi i riječi povezuju sa šokantnim optužbama djece iz jednoga talijanskog vrtića. Kako priča dospijeva u novine i na televiziju, granice između stvarnosti, glasina i kolektivne panike postaju sve nejasnije.
Slučaj istražuje razočarani sveučilišni profesor, uvučen u vrtlog crne kronike i javne potrage za krivcem. Scurati pritom propituje moć medija, mehanizme straha te krizu obitelji, politike, Crkve i drugih institucija. Roman istodobno djeluje kao psihološki triler i oštra kritika društva koje se, suočeno s nepoznatim, vraća iskonskim strahovima i potrebi da pronađe odgovornoga.