Roman Divota prašine Vjekoslava Kaleba, objavljen 1958. godine, istražuje teme postojanja i identiteta kroz alegorijsko putovanje dvojice partizana, Dječaka i Golog, koji se suočavaju s posljedicama rata. Radnja se odvija u bespućima nakon bitke, gdje protagonisti tragaju za smislom života i srećom, simbolizirajući šire ljudske potrage i unutarnje konflikte. Kaleb koristi bogat stilizirani jezik kako bi prikazao psihološka stanja likova, istovremeno balansirajući između deskriptivnog i aforističkog izraza. Ovaj roman ne samo da odražava ratne strahote, već i duboko filozofsko preispitivanje ljudske prirode i moralnosti u kontekstu povijesnih zbivanja.