August Cesarec (1893.–1941.) bio je jedan od najznačajnijih hrvatskih pisaca 20. stoljeća, poznat po ekspresionističkim i realističkim romanima te publicistici koja kritizira građansko društvo i promovira socijalističke ideje.
Književni doprinos
U ranom razdoblju pisao je ekspresionistički, a roman Bijeli lutalac smatra se najvećim hrvatskim romansijerskim ekspresionističkim djelom. Kasnije prelazi na realističko-psihološki pristup, a najistaknutiji su romani Careva kraljevina, Zlatni mladić (gdje uvodi pojam zlatna mladež) i Bjegunci, koji prikazuju moralnu dekadenciju hrvatskog građanstva prije i nakon Prvog svjetskog rata. Objavio je i pjesme (Stihovi), novele (Sudite me, Za novim putem), drame (Sin domovine o Eugenu Kvaterniku), putopise (Španjolski susreti) te Sabrana djela u 20 svezaka (1982.–1988.).
Političko djelovanje
Već kao gimnazijalac sudjelovao je u socijaldemokratskom pokretu, uhićen zbog atentata na Slavka Cuvaja i osuđen na robiju u Srijemskoj Mitrovici. Pristupio je KPJ 1919., uređivao Plamen s Krležom, sudjelovao na kongresima Kominterna u Moskvi, borio se protiv fašizma i nacionalizma te pisao protiv nespojivosti socijalizma i nacionalizma. Kao antifašist boravio je u Španjolskoj 1937., a 1941. strijeljan je u Dotrščini nakon neuspjelog bijega iz Kerestinca, ostavivši zapis Živjela sovjetska Hrvatska!.
Vrlo dobro
