Godine 1931. Walter Benjamin napisao je kratak i danas slavan esej o odnosu čitatelja i njihovih knjiga i naslovio ga "Raspakiravam svoju biblioteku: besjeda o kolekcionarstvu". Dok se u lipnju 2015. sprema napustiti svoj seoski dom u dolini Loire, glasoviti argentinski pisac i bibliofil Alberto Manguel kreće putem naizgled suprotnim Benjaminovu – valja mu naime spakirati više od 35.000 svezaka koje je prikupio tijekom života i poslati ih na novu prekomorsku adresu, jer Habent sua fata libelli; knjige imaju vlastitu sudbinu. I dok pakira i probire knjige koje će zadržati, pohraniti ili odbaciti, Manguel se prepušta razmišljanju o prirodi odnosa između knjige i čitatelja, reda i nereda, čitanja i sjećanja, ispisujući elegiju koja se čita kao manifest, lucidan čin pobune protiv prijetnje zaborava koji nam prazni police. Svaka biblioteka, piše Manguel, neka je vrsta višeslojne autobiografije, pa na tom tragu i Dok pakiram svoju biblioteku postaje upečatljiv i intiman osvrt na prebogat čitateljski život jednog iznimnog autora. Erudicija i mudrost, a nadasve strast prema književnosti, koju osjećamo na svakoj stranici Manguelove knjige, vode nas kroz epohe i svjetove, kroz čarobne hodnike jedne veličanstvene biblioteke, života posvećena čitanju..
Vrlo dobro
