"Dunav je njemačko-mađarsko-slavensko-romansko-židovska Mitteleuropa polemično suprostavljena germanskom Reichu", zaključuje Magris, pa dodantno pojašnjava: zajednica "s one strane nacija"... Jasno je dakle što Claudio Magris traži u svom dunavskom putopisu. Evropu suživota, Evropu etničko-kulturnog isprepletanja. Cilj njegova putovanja u geografskom smislu je Banat. Vojvođansko-rumunjska regija, smještena s lijeve i desne obale Dunava, u kojoj je nekada živjelo deset različitih nacija: Vlasi odnosno Rumunji, Rašani to jest Srbi, Grci, Bugari, Mađari, Židovi, Francuzi, Talijani... uključujući i Španjolce koji su 1734. tamo utemeljili svoju Novu Barcelonu, te Nijemce koje Magris drži posebnim kulturnim koeficijentom tog banatskog mozaika, i uopće dunavskog mozaika.
Vrlo dobro
