Tko su štrige i štriguni, kako mori mora i zašto, zapravo, valja zamijeniti mjesta cipelama kad vas orko ponese put noćnog neba? Kako liječi krsnik, na koga reže psoglavci i tko je uistinu iskopao mračnu Pazinsku jamu? Pučka uobrazilja, krcata strahovima i pritajenom čežnjom, ostavila je posvuda svoje crne tragove, ali malo gdje na tako osebujan način kao u bajkovitim predjelima Istre i Primorja.
Stoljeća nedaća i nemoći pred vječitom zagonetkom svijeta, natopljena neprestanim srazovima i stapanjem kultura, dala su tim prostorima jedinstven štih, koji se, dakako, mjerodavno odrazio i na šaroliku galeriju osebujnih noćnih likova, kakvih se u svojim knjigama ne bi postidio ni poznati “otac Drakule” Bram Stoker, ukoliko se na ovaj ili onaj način nije njima i nadahnjivao, kao što su to radili i mnogi naši pisci, od Mate Balote do Vladimira Nazora.
Najpoznatiji vampir, čije je krvave ugrize legenda ikad zabilježila u tamnom srcu Istre, svakako je Jure Grando, no, ima toga još. Od tajnovite duhovine, maglovitog demona čije fluidne ralje proždiru nekrštenu djecu, do mrkog gvozdenog baziliska, koji na trsatskoj Gradini čuva svoju jezivu tajnu, paleta nesvjesne jeze kao da nema kraja. A kraja, razumije se, nema, ni fascinacija njezinim kreaturama, nastanjenim na krhkoj granici fikcije i zbilje, gdje iskešeni očnjaci iskonskog straha i dalje neumorno vrebaju zalutale noćne namjernike.
Vrlo dobro
