Fenomenologija duha jedno je od temeljnih djela njemačkoga idealizma i središnjih ostvarenja Hegelove filozofije. U njemu Georg Wilhelm Friedrich Hegel prikazuje razvoj svijesti kroz različite oblike iskustva, spoznaje i samospoznaje, od neposrednog opažanja do pojma duha. Knjiga istodobno djeluje kao uvod u njegov filozofski sustav i kao samostalno istraživanje načina na koji se znanje oblikuje.
Hegelov prikaz napreduje dijalektički: svaka se etapa svijesti suočava s vlastitim proturječjima, koja pokreću prijelaz prema složenijem obliku razumijevanja. Posebno mjesto zauzimaju analiza samosvijesti, odnos pojedinca i zajednice, borba za priznanje te povijesni razvoj duha. Zahtjevan, ali presudan tekst za razumijevanje Hegelove dijalektike, idealizma i njegova shvaćanja povijesti.