Sljedeća istraživanja polaze od shvaćanja da spoznaja nije nikakvo stvaranje, pravljenje ili proizvođenje predmeta, kako nas hoće poučiti idealizam staroga i novog kova, nego zahvaćanje nečega što postoji prije sve spoznaje i neovisno o njoj. Njegova su rana djela pod snažnim utjecajem novokantovske marburške škole. Baštineći poslije fenomenologiju E. Husserla i kritizirajući idealizam H. Cohena i P. Natorpa, Hartmann pokušava ontološki utemeljiti gnoseologiju sa stajališta »kritičkoga realizma«. Bitak po sebi (Ansichsein) neovisan je o spoznaji i nije jedinstven, nego je realan, idealan i načelan. Realni je bitak pluralan i sastoji se od četiriju slojeva (koji ne proizlaze jedan iz drugoga): materijalnog, organskog, duševnog i duhovnoga. Idealni je bitak vječan i neprolazan (etičke vrijednosti, matematički odnosi). Najrašireniji je sloj anorganskoga, zatim organskoga, nad kojim se uzdiže sloj duševnoga i duhovnoga, koji je »nadindividualan« te pripada zajednici (religija, duh naroda, moral).
Vrlo dobro
