Fragmenti ljubavnog diskursa Rolanda Barthesa istražuju jezik zaljubljenoga: njegove misli, očekivanja, tjeskobe, zanose i pokušaje da osjećaj pretoči u riječi. Umjesto cjelovite ljubavne priče, knjiga donosi niz kratkih fragmenata i figura koje se pojavljuju u svijesti zaljubljenoga, bez čvrstoga reda i unaprijed zadanoga razvoja.
Barthes ljubav promatra istodobno kao osobno iskustvo i kao sustav znakova, oslanjajući se na književnost, filozofiju, psihoanalizu i vlastitu osjetljivost za nijanse svakodnevnoga govora. Njegov je tekst eruditan, lirski i analitičan, ali ostaje otvoren čitatelju: u pojedinim riječima, gestama i šutnjama prepoznaje se širok, često proturječan prostor ljubavnoga diskursa.