Stjepo Martinović, po obrazovanju filolog i politolog, novinar, dugogodišnji reporter, komentator i urednik u izdanjima nekadašnje Vjesnikove kuće, beletristike se latio tek u ranima (svojim) šezdesetim – da ne bi, kako sâm objašnjava utjecanje Kaliopi i Polihimniji, nezabilježene ostale stotine priča što ih je čuo ili na druge načine o njima doznao, a koje je desetljećima “nosio u glavi” da bi im jednom (možda) podario pisano ruho.
Svoju trinaestu knjigu, roman "Frankensteinova braća", objavio je 2018. godine. Radi se, kako sam autor kaže, o "nimalo laganoj prozi pisanoj za publiku koja ima strpljenja čitati višeslojnu priču u kojoj se izmjenjuju fikcija i dokumentarno, a spominju se stvarni događaji i imena pa će biti zanimljivo osluškivati i bilo publike".
Vrlo dobro
