Nikola Batušić u ovoj teatrološkoj studiji istražuje život i djelovanje Branka Gavelle, jedne od najvažnijih osobnosti hrvatskoga kazališta. Gavella je prikazan kao redatelj, kazališni pedagog, kritičar i mislilac čije se shvaćanje umjetnosti oblikovalo na sjecištu književnosti, glume i scenske izvedbe.
Knjiga razmatra Gavellin odnos prema dramskom tekstu, kazališnom govoru, glumcu i redateljskom postupku te prati njegov utjecaj na razvoj hrvatske kazališne kulture. Batušićev pristup povezuje povijesni pregled s analizom Gavelline poetike i kazališnih ideja, nudeći vrijedan uvid u njegov rad i mjesto u europskom kazališnom kontekstu. Namijenjena je čitateljima koje zanimaju povijest hrvatskoga kazališta, teatrologija i odnos književnosti prema izvedbenoj umjetnosti.