Gospodin čovjek zamišljen je kao utopistički roman s moralističkom tezom i vizionarskim pogledom na budućnost čovječanstva. Polazeći od katastrofe koja je razorila dotadašnju civilizaciju, Mato Hanžeković prati skupinu ljudi suočenih sa zadaćom obnove društva i izgradnje novoga poretka. U središtu su pitanja odgovornosti, morala i mogućnosti da se nakon općega sloma stvori pravedniji svijet.
Roman pripada ranim ostvarenjima hrvatske znanstvenofantastične i spekulativne književnosti, ali se oslanja i na tradiciju pustolovnoga, feljtonističkog pripovijedanja. Njegova apokaliptična vizija služi kao podloga za razmišljanje o ljudskoj naravi, društvenim vrijednostima i granicama napretka. Djelo je zanimljivo kao osebujan pokušaj da se suvremene društvene ideje oblikuju kroz projekciju buduće civilizacije.