Grobnica za Borisa Davidoviča sastoji se od sedam pripovijesti povezanih motivima političkog nasilja, progona i ljudske sudbine. U središtu su životi revolucionara i drugih pojedinaca zahvaćenih prevratima i represijom u Europi, ponajviše u prvoj polovici 20. stoljeća. Kiš oblikuje njihove priče kao biografije na granici dokumenta i fikcije, oslanjajući se na povijesne okolnosti i stvarne osobe. Iznimka je pripovijest „Psi i knjige”, smještena u srednjovjekovnu Francusku.
Preciznim, suzdržanim pripovijedanjem autor istražuje kako ideologija, izdaja i samovolja vlasti oblikuju pojedinačne živote, ali i način na koji se oni pamte. Povezane poput poglavlja jedne zajedničke povijesti, priče otvaraju pitanja istine, identiteta i granice između činjenice i izmišljaja. Djelo je istodobno književni spomenik žrtvama političkog terora i promišljanje o moći pripovijedanja da sačuva ono što povijest često prešućuje.