Roman Heliopolis njemačkog pisca Ernsta Jüngera distopijsko je djelo objavljeno iste godine kada i mnogo poznatiji roman 1984. Georgea Orwella, pa je sigurno i to razlog zbog kojega širi čitateljski krugovi diljem svijeta nisu posve upoznati s ovim ostvarenjem. U fiktivnom Heliopolisu, glavnom gradu neimenovane države (ili federacije država), vodi se stalni političko-vojni sukob dviju frakcija kojima su na čelu prokonzul i pokrajinski namjesnik. U njemu sudjeluje i zapovjednik Lucius de Geer, po mnogima Jüngerov alter ego, koji usprkos vojničkoj disciplini i predanosti dužnosti balansira između služenja poretku i humanosti, ali i između rigoroznog militarizma i estetskih prohtjeva koji gdjekad uključuju i metafizičko iskustvo. Ovaj roman, obilježen brojnim povijesnim aluzijama i filozofskim digresijama, baš poput remek-djela Orwella i Aldousa Huxleyja odražava duh vremena, predviđajući geopolitički unilateralizam koji će po svršetku hladnoga rata, makar djelomično i privremeno, zaživjeti pod Fukuyaminom parolom kraja povijesti. Ono što, međutim, ovaj roman čini osobito intrigantnim, obilje je opisanih gadgeta od kojih su neki u stvarnosti i zaživjeli. Među njima se osobito ističe fonofor, koji je u velikoj mjeri usporediv s pametnim telefonom. Osim toga, umreženost stanovnika Heliopolisa umnogome podsjeća na neke od ključnih karakteristika digitalne ere u kojoj živimo, a među kojima se, prije ostalih, ističu društvene mreže.
Kao novo
