Antun Barac okuplja i predstavlja odabrane tekstove hrvatske književne kritike od preporodnoga doba do kraja Šenoinog razdoblja. Polazište je Stanko Vraz, koji je sustavno pisao o književnim djelima i književnom životu, a izbor prati razvoj kritičke misli kroz rad niza autora, među kojima su Ljudevit Vukotinović, Dimitrija Demeter, Adolfo Veber Tkalčević i Janko Jurković. Završni vremenski okvir obilježavaju rasprave o književnosti u doba Šenoe i Franje Markovića.
Uz kritičke tekstove, Barčev predgovor smješta ih u povijesni i književni kontekst te pokazuje kako se mijenjaju mjerila, metode i shvaćanje uloge kritike. Knjiga je pregled oblikovanja hrvatske književne kritike kroz gotovo četiri desetljeća: od ranih osvrta i polemika do nastojanja da se književno vrednovanje utemelji kao sustavniji i teorijski promišljen rad.