U ovoj knjizi, bivajući u svakodnevnoj disonaci s društveno-političkom stvarnošću koja ga okružuje, pritom akribično izučivši dostignuća ovdašnjih historiografija, Domagoj Nikolić se odlučuje na neobično smjeli i naizgled vratolomni pothvat, potpune rekonceptualizacije povijesno-geografske paradigme unutar koje smo navikli razumijevati ovaj prostor, narod kojemu pripadamo i historijske fakte s kojima se identificiramo.
U Nikolićevom povijesnom antinarativu, na našem je prostoru najmanje od brončanog doba pa sve do kasne antike, živjela jedna velika i moćna civilizacija koja je nestala ali za sobom ostavila gomilu razasutih tragova koje tek trebamo razaznati i sustavno istražiti, razumjeti i pravilno kontekstualizirati. No ovo je stanovište još uvijek posve nevino u usporedbi s onim što donosi nastavak njegova kopernikanskog prevrata. Naime, prema Nikoliću, biblijska povijest zakučasta je i u stotine slojeva zamotana priča s hermeneutičkim ključem za njeno tumačenje skrivenim upravo tu kod nas, u Iliriji - stvarnoj Svetoj Zemlji!
- Đino Đivanović u Pogovoru.
Vrlo dobro
