Niko je obuzet strahom kad ide u školu. Svakoga dana nanovo, jer ga tamo već čekaju Matthias, Kevin i Rafael. Tuku ga. Udaraju nogama. Ucjenjuju ga. Njihovi su napadi sve žešći i sve brutalniji. Naposljetku je Niko prisiljen skovati očajnički plan, jer ne vidi drugi izlaz. Mora se na bilo koji način dočepati oružja ... Nasilje u školama već dugo vremena nije pojedinačni slučaj. Unatoč tomu žrtve šute, a ostali okreću glavu i ne žele to vidjeti - od straha da i oni ne budu sljedeći na redu. Vrlo dojmljivo Elisabeth Zoller opisuje kako Niko u svom očajanju od žrtve postaje počinitelj. Otvoreni pledoaje protiv nasilja kojim autorica želi probuditi našu savjest da ne smijemo zatvarati oči pred tom žalosnom činjenicom suvremenog društva.
Vrlo dobro
