Bez patetike i bez dociranja, istodobno moćni, potresni, mladenački iskreni i duhoviti memoarski zapisi Ivana Šibla "Iz ilegalnog Zagreba, 1941. – 1942." svjedočanstvo su vremena u kojem su ljudi bili prisiljeni izabrati strane. Poput mnogih mladića i djevojaka u okupiranoj Europi, onih u Zagrebu, Parizu, Pragu, Varšavi…, Šibl je odabrao stranu koja se usprotivila nacističkom i ustaškom teroru.
I nakon više od pola stoljeća otkako su prvi put objavljeni, ovi memoarski zapisi ostaju vrhunsko djelo ratne proze, nužno i vrijedno otimanja zaboravu.
Ivan Šibl (Virovitica, 1917. – Zagreb, 1989.), hrvatski književnik i političar. Tijekom Drugoga svjetskog rata uključio se u antifašistički pokret; u Zagrebu je bio član ilegalnih udarnih grupa, a 1942. priključio se partizanima.
Nakon rata bio je jedan od osnivača i ključnih ljudi u razvoju Radiotelevizije Zagreb, čiji je generalni direktor bio od 1954. do 1963. Bio je i predsjednik nogometnog kluba Dinamo (1959. – 1967.), u razdoblju kada je Dinamo ostvario svoj najveći međunarodni uspjeh – osvajanje Kupa velesajamskih gradova.
Kao jedan od istaknutijih sudionika hrvatskoga proljeća, nakon 1971. bio je isključen iz javnog političkog života.
U književnosti se javio 1950-ih memoarskom prozom ratne tematike. Prema motivima njegovih zapisa snimljeni su filmovi "Naši se putovi razilaze" (1957.), "Kad čuješ zvona" (1969.) i "U gori raste zelen bor" (1971.) te televizijska serija "Sumorna jesen" (1969.).
Vrlo dobro
