Edo Popović ostaje vjeran urbanom miljeu, mikrokozmos novozagrebačkog naselja Utrine okvir je u kojem umješno gradi priču i oblikuje likove koji su svoju mladost i zrelost ostavili negdje u 70-im i 80-im godinama. Roman je to o šestero ljudi koje, kako sam Popović kaže, svakodnevno susrećete u tramvaju, na placu, na ulici, u svom haustoru i koji, gurajući kroz ovu manje-više lošu stvarnost, pokušavaju izboriti što bolju startnu poziciju za sutrašnji dan.
Vrlo dobro
