Moj put od odbačenosti i straha do iscjeljenja životnih rana. Majka ga je napustila kada je imao tri godine, a u dobi od pet godina vlastiti ga je otac premlatio toliko da je naredne dvije i pol godine proveo u bolnici. Djetinjstvo Tima Guénarda bilo je slijed boravka u raznim institucijama i udomiteljskim obiteljima, prepuno nasilja, bijesa i mržnje. U dobi od dvanaest godina počeo je živjeti na ulicama Pariza vodeći svakodnevnu borbu s glađu, hladnoćom i izopačenim ljudima. Počeo je krasti i prostituirati se i u tomu je svijetu otkrio pokvarenost "uglednih" krugova kao i pomaganje i istinsko prijateljstvo među onima koji žive na rubu društva. Počeo se baviti boksom i postao je šampion stekavši brojna priznanja – bez teškoća je nizao pobjedu za pobjedom jer je u svakomu protivniku vidio lice svojega oca...
Tada je s osamnaest godina upoznao hendikepirane, ljude koje je društvo posve odbacilo i od kojih svi odvraćaju pogled. Taj ga je susret potresao u nutrini do te mjere da je započeo put koji će ga dovesti do novoga života…
Ova šokantna životna ispovijest donosi istinitu priču o potrazi jednoga izgubljenog ranjenog djeteta za ljubavlju i životom u punini. Njegove su riječi izravne i snažne, riječi čovjeka koji je živio na samomu dnu i iz njega se izdigao, riječi koje donose poruku nade da svaki čovjek, ma koliko bio ranjen, može oprostiti, može voljeti i, nadasve, da je svaka ljudska osoba vrijedna ljubavi.