Jedenje bogova kratka je proza o zločinu, nasilju i potpunom urušavanju ljudskosti u jasenovačkom logoru tijekom Drugoga svjetskog rata. Pripovijedanje je oblikovano u prvom licu, iz perspektive neimenovanoga ustaškog zapovjednika kojemu je povjerena ispitivačka zadaća. Takav izbor pripovjedača suočava čitatelja s hladnim mehanizmom zla i izopačenim jezikom onih koji nasilje pokušavaju prikazati kao red i opravdanu dužnost.
Čučkovićev tekst izrazito je mračan, potresan i tjeskoban, s naglašenim elementima horora. Povijesnu temu ne obrađuje kao pregled događaja, nego kroz skučen, psihološki snažan prikaz logorske svakodnevice, straha i patnje zatočenika. Naslovna slika djeluje kao simbol krajnje dehumanizacije, dok novela otvara pitanja odgovornosti, pamćenja i granica ljudskoga ponašanja u okolnostima sustavnoga nasilja.