Hrvatski jezik, Zagreb, Split i popularna glazba. Sociolingvist Ivo Žanić otvara niz važnih pitanja sadašnjosti i budućnosti hrvatskog jezika u širokoj vizuri koja zahvaća i migracije prema Zagrebu i obalnim gradovima, socijalnu psihologiju, odnose ruralno/urbano, centar/periferija, sjever/jug… U jezične prakse koje su na način jedinstven u Europi suoblikovale hrvatski jezični krajolik prvi su put uvršteni zabavnoglazbeni festivali ? Split, Zagreb, Krapina, MIK, a među dijalekte ne samo oni iz udžbenika i s recitala, nego i oni uz koji se pjeva, pleše i skače na koncertima Gustafa, Đavola, Šo!Mazgoona i Zadruge. Jezične igre u pjesmama Azre, Hladnog piva i Zabranjenog pušenja vide se kao kulturološka cjelina s renesansnim poslanicama i satirama iz 18. i 19. st. U kategoriji jezičnog iskustva autor ravnopravno analizira što su rekli profesionalni jezikoslovci, a što Relja Bašić, Vice Vukov, Šajeta, Oliver Dragojević, Vladimir Bakarić, Franjo Tuđman i Saša Antić iz TBF-a, što su nas poučile škole, a što Naše malo misto, zagrebački sleng u Poletu i anglizmi u blogovima međimurskih adolescenata, naposljetku kako to da su Zagrepčanima i Dalmatincima njihovi govori prestižniji od standardnog hrvatskog… Sve to istraženo je i protumačeno na moderan i inovativan način, ležerno i duhovito napisano.
Vrlo dobro
