Milan Moguš u ovoj knjizi sustavno prikazuje razvoj hrvatskoga književnoga jezika i bogatu povijest hrvatske pisane riječi, od najranijih spomenika pismenosti do suvremenoga doba. Polazi od tekstova uklesanih u kamen, pisanih rukom i tiskanih, prateći kako se kroz stoljeća oblikovao hrvatski književni izraz.
Posebnu pozornost posvećuje odnosu čakavskoga, kajkavskoga i štokavskoga narječja te njihovu prožimanju u izgradnji jezičnoga jedinstva. Knjiga nadilazi uski pregled razvoja standardnoga jezika: obuhvaća i književne tekstove koji nisu nastajali prema jedinstvenim normama, a povijesne promjene tumači u širem kulturnom i društvenom kontekstu. Jasnim i stručnim pristupom namijenjena je svima koje zanimaju hrvatska jezična baština, književnost i filologija.