Karanfil sa pjesnikova groba jedna je od poznatijih Šenoinih pripovijedaka, prožeta ljubavnom temom, romantičnim ugođajem i snažnim slavenstvom. Pripovjedač tijekom putovanja u Kranjsku upoznaje krajolik, ljude i kulturu slovenskoga prostora, a susret s mladom Nežom u njemu budi osjećaje koji se postupno povezuju s dubljim promišljanjem o jeziku, književnosti i pripadnosti.
U središtu djela isprepliću se osobno iskustvo, ljubavna čežnja i počast slovenskome pjesniku Francu Prešernu. Šenoa pripovijeda jednostavno i osjećajno, oslanjajući se na slikovite opise prirode te na suprotstavljanje iskrenih ljudskih osjećaja društvenim i nacionalnim okolnostima svojega vremena. Pripovijetka istodobno djeluje kao intimna ljubavna priča i kao svjedočanstvo piščeva zauzimanja za kulturnu bliskost slavenskih naroda.